Vađenje umnjaka jedan je od najčešćih oralnokirurških zahvata, osobito kod mlađe populacije. Umnjaci, ili treći kutnjaci, posljednji su zubi koji niču - najčešće između 17. i 25. godine života. Budući da moderni čovjek ima manju čeljust nego naši preci, često nema dovoljno prostora da umnjaci normalno izrastu, što dovodi do niza komplikacija: pritiska na susjedne zube, zadržavanja hrane, bolova, oticanja, upale zubnog mesa i pojave cista.
Upravo zbog toga, vađenje umnjaka se ne provodi samo kada se pojavi bol - već i kada dijagnostika pokaže da će njihov rast biti otežan ili potencijalno štetan za okolne zube i strukture. Na temelju ortopana (rendgenske snimke čeljusti), stomatolog procjenjuje rizik i daje preporuku. Odluka nije ishitrena, već se temelji na dugoročnom planiranju zdravlja usne šupljine.
Važno je razumjeti da se ovim zahvatom često sprječavaju ozbiljnije komplikacije koje bi kasnije zahtijevale složeniju terapiju. Pravovremena procjena i postupak vađenja umnjaka znatno olakšavaju oporavak i čuvaju stabilnost cijelog zubnog niza.
Nakon što je umnjak uklonjen, rana se pažljivo zašiva resorptivnim šavovima kako bi se potaknulo pravilno cijeljenje i zaštitilo područje od vanjskih utjecaja.
Impaktirani umnjak je umnjak koji nije uspio u potpunosti izrasti u usnu šupljinu zbog nedostatka prostora ili nepravilnog smjera rasta.
Može biti djelomično vidljiv ili potpuno zaostao ispod zubnog mesa ili u kosti. Iako ne mora stvarati probleme, često uzrokuje bol, pritisak na susjedne zube, upale ili ciste.
U mnogim slučajevima preporučuje se vađenje. Odluka se donosi na temelju kliničkog pregleda i rendgenske snimke.
