Zubna wironit proteza na teleskopima namijenjena je pacijentima koji još imaju preostale zube. Ti zubi služe kao nosači, pa se proteza može stabilno pričvrstiti bez potrebe za nepcom ili implantatima - što znači da je nepce maksimalno reducirano.
Što su zubne proteze bez nepca na teleskopima?
Riječ je o protezi koja se pomoću teleskopskih krunica (dvostrukih navlaka za zube) učvršćuje na preostalim zubima. Na zube nosače cementiraju se primarne krunice, dok se unutar proteze nalaze sekundarne krunice koje precizno naliježu na njih, poput teleskopa. Time se postiže iznimna stabilnost, a osjećaj pri nošenju je sličan fiksnom radu.
Krunice mogu biti izrađene od neplemenitih ili plemenitih metala, a sekundarne su presvučene kompozitom. I manji broj zuba dovoljan je za stabilnu i funkcionalnu protezu, a svaki nosač je lako dostupan za čišćenje.
Prednost ovakve proteze je i njezina dugoročna prilagodljivost - čak i ako se izgubi jedan zub nosač, uz manje korekcije proteza i dalje ostaje funkcionalna i estetski prihvatljiva.
Naši pacijenti imaju izuzetno dobra iskustva s ovom vrstom wironit proteza.
Je li ovo rješenje pogodno za vas, može procijeniti jedino stomatolog nakon pregleda. Ako želite saznati koje su vam opcije dostupne, slobodno se naručite na pregled.
Razlika između gornje i donje wironit proteze prvenstveno je u anatomskoj građi čeljusti, načinu prianjanja, kao i u dizajnu metalne konstrukcije koja mora odgovarati tim različitostima.
Kod gornje wironit proteze, metalna baza se oslanja na nepce, što joj daje dodatnu površinu za prianjanje i veću stabilnost. Samim tim, gornja proteza u pravilu bolje „sjeda“ u ustima i pacijenti se lakše navikavaju na njezino nošenje. Konstrukcija može biti tanja, a da pritom ostane čvrsta, jer nepce pruža dodatnu potporu.
S druge strane, donja wironit proteza suočava se s više izazova. Donja čeljust ima manju površinu za oslonac, nema nepce koje bi pridonosilo stabilnosti, a kretanje jezika i mišića lica često utječe na njezinu poziciju. Zato se kod donjih proteza mora pažljivo oblikovati metalni skelet kako bi se izbjeglo pomicanje tijekom žvakanja i govora. Dobar kontakt s preostalim zubima i precizno oblikovanje baze ključno je za udobnost.
Gornja wironit proteza ima stabilniji oslonac zbog nepca, dok donja proteza zahtijeva pažljiviju izradu jer ovisi o manjoj kontaktnoj površini i većoj pokretljivosti okolnih tkiva.
Obje se izrađuju individualno i prilagođavaju specifičnoj situaciji u ustima pacijenta.