Stiskanje zubima u snu kod djece najčešće je povezano s prolaznim razvojnim fazama i nije uvijek razlog za zabrinutost.
Dječji organizam još se prilagođava promjenama - rastu zubi, čeljust se razvija, a živčani sustav sazrijeva. U tim razdobljima stiskanje čeljusti može biti nesvjesna reakcija tijela na unutarnje podražaje, stres ili umor.
U većini slučajeva to ponašanje s vremenom nestane samo od sebe. No ako se stiskanje ponavlja dulje vrijeme, uzrokuje bolove, oštećuje zube ili remeti san, preporučuje se savjetovanje sa stomatologom.
Važno je promatrati dijete, pratiti njegove navike i, ako je potrebno, uključiti i razgovor o svakodnevnim stresovima, osobito kod starije djece.
Da bi se prestalo stiskati zube, prvo je važno razumjeti zašto do toga dolazi.
Stiskanje zubi, posebno tijekom noći, često je povezano sa stresom, napetošću mišića ili nepravilnostima u zagrizu.
Prvi korak je posjet stomatologu koji će procijeniti stanje zuba i čeljusnog zgloba te predložiti odgovarajuću terapiju - najčešće u obliku individualno izrađene udlage za nošenje tijekom sna.
Osim toga, važno je smanjiti stres tijekom dana - tehnikama opuštanja, redovitim snom i fizičkom aktivnošću.
Ako je stiskanje prisutno i danju, preporučuje se razvijanje navike svjesnog opuštanja čeljusti - usne bi trebale biti zatvorene, ali zubi razmaknuti.
U kombinaciji sa stručnim vođenjem, ove mjere mogu znatno smanjiti napetost i spriječiti daljnja oštećenja zubi i čeljusnog zgloba.
Botox za bruksizam se koristi u određenim slučajevima, ali nije prva linija terapije.
Primjenjuje se kada druge metode - poput noćne udlage, korekcije zagriza i smanjenja stresa - ne donose dovoljno olakšanja, osobito kod izrazito jakog stiskanja i bolova u mišićima čeljusti.
Botox djeluje tako da privremeno oslabi žvačne mišiće (najčešće m. masseter), čime se smanjuje snaga stiskanja i ublažavaju simptomi poput boli, napetosti i trošenja zubi.
Učinak traje nekoliko mjeseci i potrebno ga je povremeno ponavljati.
Važno je naglasiti da botox ne rješava uzrok bruksizma, već pomaže kontrolirati posljedice. Zato se koristi kao dopuna, a ne zamjena za temeljnu stomatološku terapiju.
Odluku o njegovoj primjeni treba donijeti stomatolog ili liječnik uz individualnu procjenu.
Bruksizam nema univerzalni „lijek“ u klasičnom smislu, ali se itekako može uspješno držati pod kontrolom uz pravilnu terapiju.
Cilj nije samo ublažiti simptome, nego spriječiti daljnja oštećenja zuba, čeljusnog zgloba i mišića.
Terapija ovisi o uzroku - kod nekih pacijenata dovoljno je izraditi individualnu noćnu udlagu (štitnik za zube), dok je kod drugih potrebno raditi na smanjenju stresa, korekciji zagriza ili uključiti fizioterapiju i druge stručnjake.
U određenim slučajevima koristi se i botox, ali isključivo kao dopunska mjera kada su simptomi izraženi i dugotrajni.
Bruksizam se ne liječi jednim postupkom, nego se vodi stručno i dugoročno - uz redovite kontrole i jasne upute pacijentu.
Stiskanje zubi, osobito noću, često je nesvjesna navika povezana sa stresom, napetošću ili nepravilnostima u zagrizu.
Da biste prestali stiskati čeljust, prvi korak je prepoznati da to radite - mnogi pacijenti toga uopće nisu svjesni dok se ne pojave bolovi, osjetljivost zuba ili glavobolje.
Ključ rješenja je kombinacija više mjera. Tijekom dana važno je razviti svjesnu naviku opuštanja čeljusti - zubi ne bi smjeli biti u kontaktu kada ne žvačete, a usne trebaju biti lagano zatvorene.
Tehnike opuštanja, redovit san i smanjenje stresa mogu značajno smanjiti učestalost stiskanja.
No, dok god postoji navika stiskanja, posebno noću, važno je redovito dolaziti na kontrole kod stomatologa. Stomatolog može pratiti promjene na zubima i čeljusnim zglobovima, procijeniti napredak i na vrijeme spriječiti oštećenja.
Najčešće se izrađuje individualna udlaga za nošenje tijekom sna - ona štiti zube od trošenja i rasterećuje mišiće čeljusti.
Stiskanje zubi ne nestaje preko noći, ali uz pravilno vođenje i suradnju pacijenta, moguće ga je staviti pod kontrolu i spriječiti njegove dugoročne posljedice.
